Kamenorezac

O tom kamenu su pričali mnogi. Pisali su mu i pjesme i priče. Kroz tuđe putopise obišao je pola svijeta. Jer kamen je to. Hercegovački. I nadigoše se kamenoresci. Razni. Jer što je kamen ako ga ostaviš u zemlji. Zemlji iz koje je iznikao. Industrijalizacija. Modernizacija. Treba kamen sklesati. Kamenom. Dlijetom. Dijamantom. Oblikuj spomenik palim…

Nastavi čitanje →

Kamen finoće

Poslijepodnevni pokušaj da u miru popijem kapućino i odgovorim na nagomilanu poštu je naglo prekinut poznatim glasom. Prijateljica od prijateljice. Dok ja pokušavam da se prisjetim zašto je tako dugo nisam vidjela, i kad sam zadnji put izlazila sa njom, ona je već privukla stolicu. Dvominutno “gdje si/šta ima/dugo se ne vidjele” je bilo sasvim…

Nastavi čitanje →

O Sizife, ja više ne mogu

 Jedna vamo, ne znate je vi, otkako je znam, a znam je predugo, priča o idealnom muškarcu kao visokom, tamnoputom liku poprilično razvijenih ramena. Dakako, cijeli život se zaljubljuje u mršave, plavušane kila plafon šezdesetak. I svaki taj mršavko joj nepopravljivo slomi srce, bar na nekoliko dana. Istina ima običaj da se pretvara kako pati…

Nastavi čitanje →